Nov 29, 2022 7 min read

F-zin #18: Good COP, bad COP

Ironija je htjela da ulicama egipatskog Sharma el-Sheikha početkom mjeseca poteku fekalije, taman u vrijeme kada je u tom gradu održan ovogodišnji klimatski samit Ujedinjenih naroda, COP27.

Drage čitateljice i čitatelji,

ironija je htjela da ulicama egipatskog Sharma el-Sheikha početkom mjeseca poteku fekalije, taman u vrijeme kada je u tom gradu održan ovogodišnji klimatski samit Ujedinjenih naroda, COP27. Samit je obilježila i nestašica vode i hrane — delegati su na vlastitoj koži imali priliku osjetiti kako neke od posljedica klimatske krize izgledaju u zemljama “globalnog juga”.

Tako je lokacija samita još jednom ispričala priču koju znanstvenici uporno ponavljaju: klimatska kriza najsnažnije udara na dijelove svijeta koji su za krizu najmanje odgovorni. Upravo na obalama Crvenog mora, gdje se smjestio Sharm el-Sheikh, prosječna stopa porasta razine mora veća je od globalne prosječne stope, navodi se u izvješću Svjetske meteorološke organizacije o stanju klime u Africi za 2021. godinu. Predviđa se da će porast razine mora do 2030. godine utjecati na između 108 i 116 milijuna ljudi na tom kontinentu. Povećana potražnja za vodom, uzrokovana sve češćim sušama i toplinskim udarima, dodatno će opteretiti ionako oskudne vodne resurse. U tom scenariju pitka voda bit će sve nedostupnija, što može voditi u sukobe.

I dok se lako solidarizirati s Egiptom koji u jeku ekonomske krize i nestašice hrane organizira samit za više od 30.000 delegatkinja i delegata, teže se solidarizirati s Egiptom koji je pod vodstvom predsjednika Abdela Fataha al-Sisija optužen za ušutkavanje i zatvaranje kritičara vlasti te gušenje protesta. Glavna tajnica Amnesty Internationala Agnès Callamard za Politico je izjavila kako je Egipat trenutno “najveći zatvor za političke disidente na planetu”. Ne ohrabruje ni činjenica da je na ovogodišnjem klimatskom samitu, koji se kolokvijalno naziva i “afrički COP”, velikom broju ekoloških aktivista i aktivistkinja iz afričkih zemalja onemogućeno sudjelovanje.

ŠIRA SLIKA

Klimatska kriza svakodnevica je koju živimo. Ekstremne vremenske prilike — suše, poplave, požari, toplinski udari — zahvatile su svaki kutak našeg sve toplijeg planeta. To se posebno odnosi na tropski i suptropski pojas, ujedno i najsiromašnije dijelove svijeta.

Pokretanje Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) 1988. godine predstavlja prvi ozbiljniji napor prema sprječavanju daljnjeg zagrijavanja i ublažavanju posljedica klimatskih promjena. Panel okuplja znanstvenice i znanstvenike koji proučavaju dokaze o klimatskim promjenama i utjecaju klimatskih promjena na Zemlju. Druga važna točka je stupanje na snagu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) 1994. godine. Konvencija je potpisana dvije godine ranije na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, održanoj u Rio de Janeiru. Protokol iz Kyota, potpisan na samitu COP3 1997. godine, bio je korak prema operacionalizaciji Okvirne konvencije UN-a. Za razliku od Okvirne konvencije koja potpisnicama sugerira usvajanje određenih mjera i izvještavanje o učinjenom, Protokol iz Kyota pred industrijalizirane zemlje postavlja cilj smanjenja emisije za 5%, u razdoblju od 2008. do 2012. godine, a u odnosu na baznu 1990. godinu. Ipak, protokol je na snagu stupio tek 8 godina kasnije, a najveći emiter stakleničkih plinova, Sjedinjene Američke Države, protokol nisu potpisale. Na klimatskom samitu COP21 2015. godine potpisan je Pariški sporazum. Sporazum je za potpisivanje otvoren na Dan planeta Zemlje 2016. godine, a iste godine je i stupio na snagu. Dugoročni cilj sporazuma jest globalni porast temperature zadržati ispod 2 ℃ do kraja stoljeća.

Glavna zadaća pred delegatima okupljenima na samitu COP27 bila je ublažavanje posljedica klimatske krize u zemljama koje su za tu krizu najmanje odgovorne. Riječ odgovornost tu je posebno važna. Naime, nerijetko se financijska sredstva koja će zemlje odgovorne za većinu emisija stakleničkih plinova izdvajati pogrešno prikazuju kao “pomoć” ranjivijim i siromašnijim državama — ali tko bi trebao platiti cijenu klimatske štete ako ne oni koji su za nju odgovorni?

Samitu je prethodila godina u kojoj su još jednom postavljeni temperaturni rekordi i u kojoj smo svjedočili brojnim katastrofama povezanima upravo s klimatskom krizom. Tome unatoč, u Sharmu el-Sheikhu vodili su se beskonačni pregovori o konačnim resursima planeta; trajanje samita produljeno je za dva dana. Naime, COP se oslanja na konsenzus, svi moraju potpisati dogovor, a na domaćinu samita je da pokrene proces. Na koncu je konsenzus postignut, usvojena je rezolucija kojom se predviđa osnivanje fonda za financiranje klimatske štete koju su ranjive države već pretrpjele.

Hrvatska je, pak, najavila osnivanje Nacionalnog centra za klimatsku i ekološku tranziciju. Pitanje glasi je li to dovoljno — Hrvatska je, uz Češku i Mađarsku, jedna od 3 europske zemlje s najvećim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na BDP. Kako se navodi u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u RH, ukupna šteta uzrokovana ekstremnim vremenskim i klimatskim pojavama u Hrvatskoj porasla je s godišnjih prosjeka od 68 milijuna eura u prethodnom 33-godišnjem razdoblju na godišnji prosjek od 295 milijuna eura za razdoblje od 2013. do 2018. godine. Mediteranska regija kojoj pripadamo prepoznata je kao klimatski “vruća točka”, regija u kojoj je već dosegnut prosječni porast temperature od 1,5 °C. U prilog jačanju napora za ublažavanje posljedica klimatske krize govori i istraživanje Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) iz 2021. godine, prema kojem je zabilježen značajan porast udjela građanski i građana Hrvatske obuhvaćenih istraživanjem koji su zabrinuti pitanjima okoliša u odnosu na 2011. godinu. U istom razdoblju zabilježen je i značajan pad broja ispitanih građana koji tvrde kako ih taj problem ne zabrinjava.

Spor tempo kojim teku globalni pregovori o klimatskoj krizi djelomično se može objasniti i novim valom dezinformacija o klimi — zaključak je analize koju je provela Climate Action Against Disinformation, koalicija više od 50 organizacija koje se bave klimom i dezinformacijama. Ulaže se značajan trud da se netočnim tvrdnjama i dezinformacijskim kampanjama utječe na percepciju javnosti o klimatskoj krizi, a industrija fosilnih goriva, tvrde autori, jaše na tom valu, promovirajući lažna rješenja. Sve dok nas val jednog dana ne poklopi, što je scenarij na koji upozoravaju otočne države diljem svijeta.

HITOVI MJESECA

SEE CHECK

P.S. Imate sugestiju, kritiku ili prijedlog teme za neki budući broj F-zina? Pišite nam na [email protected] ili odgovorite direktno na ovaj newsletter. Sve brojeve F-zina možete pronaći ovdje.

Ako vam F-zin slijeće u Gmail i nalazite ga pod tabom Promotions ili Spam, povucite ga u Primary inboks te kliknite “Da” kada vam se prikaže pitanje želite li da vam naš newsletter svaki put dolazi u Primary inboks.

Vaša privatnost nam je važna!