F-zin #5: Život u penziji – "Ja zapravo zbrajam godinama"
(piše: Matea Grgurinović)
Drage čitateljice i čitatelji,
prvi dan listopada obilježava se kao Međunarodni dan starijih osoba, stoga smo se ovoga mjeseca bavile nekima od problema koji muče starije građanke i građane. Razgovarale smo s dvije umirovljenice koje su dio tmurne statistike Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a prema kojoj svaki peti umirovljenik prihode mora "nadopunjavati" radom do pola radnog vremena.
Pisale smo o riziku i zlouporabi ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – pravnu službu Sindikata umirovljenika Hrvatske godišnje kontaktira više od 2.000 ljudi upravo radi tog problema.
ŠIRA SLIKA
Jadranka Pavičić sjedi za stolom u dvorištu svoje kuće, a ispred nje se nalazi prava mala duhanska manufaktura: duhan u kantici, mašinica za punjenje cigareta, prazne cigarete i tacna na koju slaže napunjene. Pavičić sa svojih 68 godina i dalje radi, u jednoj trgovini. Mašinica škljoca dok cigarete puni škijom. Pitamo je kako se osjeća zbog činjenice da i u mirovini mora raditi.
"A kako da se osjećam? Uopće se dobro ne osjećam što moram raditi. Da sam ja zaljubljena [u to] što moram raditi sa 68 godina – nisam."
S police u kuhinji kroz staklo proviruje tapiserija s natpisom Bogati su ljudi oni koji daju. Tko mnogo daje, mnogo i prima. Jadranka Pavičić trebala bi biti bogata žena – cijeli život provela je u brizi i njezi za druge. Prvo petero djece, potom njega majke i svekrve:
"Imala sam mamu i svekrvu koje su kod mene bile, ako imaš tako nešto ne možeš raditi. Ja nisam imala žene koje bi meni došle i koje bi mi pomogle. Kod mene je takva karma valjda"
Međutim, zbog te brige i njege za druge, Pavičić je izgubila vrijedne godine staža. Sada, od ionako niske penzije, prima samo 950 kuna jer joj je račun blokiran – bila je, naime, jamac za kredit.
Taj oblik rada – do pola radnog vremena, uz zadržavanje mirovine – uveden je prije sedam godina s tada novim Zakonom o mirovinskom osiguranju. U startu je mogućnost bila propisana samo za one koji su ostvarili pravo na starosnu mirovinu. Prije dvije godine je krug umirovljenika proširen i na tzv. dugogodišnjeg osiguranika (radnika koji u mirovinu odlazi s 41 godinom radnog staža i 60 godina života) te korisnike prijevremene starosne mirovine. Od rujna se krug umirovljenika koji mogu raditi dodatno proširio i na korisnike obiteljskih mirovina. Rezultiralo je to rastom broja umirovljenika koji rade zakonski maksimum, četiri sata dnevno.
Posao koji rade često je izuzetno fizički naporan. O tome svjedoči naša druga sugovornica, koja je odlučila ostati anonimna (podaci poznati redakciji). Polovica (po hrvatskim standardima visoke) penzije naše sugovornice, koja iznosi 4.500 kuna, odlazi na plaćanje ovrhe te joj preostali iznos ne pokriva troškove života.
Budući da si ne može priuštiti ljetovanje na moru, u 69. godini života, sa 36 godina staža, na more je otišla raditi kao čistačica apartmana. Radila je svaki dan, i subotom i nedjeljom, osam sati dnevno. Bez prijave, za 6.000 kuna plaće.
"Bilo je rečeno da je to apartman i možete to nazvati apartmanom, ali to je prepravljena garaža gdje tako smrdi kanalizacija. Ja sam počinjala raditi u sedam ujutro. Dizala sam se u šest, skočila u more, brzo se obukla i u sedam uzela metlu i mela."
Tako nam opisuje svoje iskustvo, koje je u skladu s općim nezadovoljstvom sezonskih radnika, o čemu svjedoči nedavno objavljeno istraživanje Novog sindikata: sezonske radnice i radnici nisu zadovoljni ni plaćama, ni radnim vremenom, ni sigurnošću na radnom mjestu.
Naša sugovornica u mirovini je sedam godina. Sada, kako kaže, ima manje vremena nego prije. Iako je u punoj snazi i agilna, sezonski posao nije joj bio lagan.
"Čujte, nije jednostavno na velikoj vrućini penjati se na 4. i 5. kat".
Dogovor s poslodavcima bio je da po danu čisti najviše dva apartmana od ukupno 14 u njihovom vlasništvu. Dogovor se, međutim, kršio pa je znala čistiti i po četiri apartmana dnevno. Kada je došla raditi, govori, vlasnike apartmana "šokirale" su njene godine, a nju je šokirala njihova arogancija. "Ponašaju se prema vama kao da ste gnjida", zaključuje i za kraj pita:
"Ako čovjek radi čitav život, zar ne zaslužuje da živi onako kako bi htio?"
I naša prva sugovornica Jadranka Pavičić svjedoči koliko je težak rad u mirovini – u trgovini. Tu priču dijeli s mnogima: svaki peti umirovljenik koji mirovinu "nadopunjuje" radom do pola radnog vremena, zaposlen je u djelatnosti trgovine na veliko i malo te popravku motornih vozila i motocikala. Pavičić je radila sedam sati dnevno sedam dana u tjednu, iako je bila prijavljena na četiri sata.
Sada je na bolovanju. Vratila se iz jutarnje kupovine i s vrata, s vrećicom u ruci, ljutito govori kako rezanci za juhu koštaju 15 kuna. Na pitanje je li teško preživjeti s mirovinom i ima li osjećaj da stalno mora zbrajati svaku kunu, odgovara:
"Ja zapravo zbrajam već godinama, to ti je meni već kao dobar dan."
Žene starije dobi u najvećem su riziku od siromaštva. Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj je 33,6 posto osoba starijih od 65 godina u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Žene su u većem riziku (24,3 posto) od muškaraca (22,1 posto). Sveukupno je 23,3 posto stanovništva Hrvatske u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.
Siromašne starije osobe redovito su žrtve iskorištavanja putem ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Radi se o ugovorima putem kojih starije osobe prepisuju svoju imovinu (najčešće nekretnine) osobama koje bi im zauzvrat trebale pružati pomoć. Preko takvih ugovora se nerijetko odvija ekonomsko zlostavljanje starijih osoba.
Pritom veliki dio starijih građana ne razumije razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju – u prvom slučaju osoba koja uzdržava stječe vlasništvo nad imovinom nakon smrti uzdržavane osobe, dok se u drugom slučaju prijenos događa nakon potpisivanja ugovora. Istraživanje Pravobraniteljice iz 2018. godine pokazalo je da njih 72 posto ne razumije da potpisivanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nosi puno veći rizik.
SEE CHECK
HITOVI MJESECA
PROČITALE SMO
*Razgovori vođeni u sklopu ovog priloga nastali su kao rezultate suradnje naše novinarke Matee Grgurinović s Goethe-Institutom u sklopu projekta Media Incubator, kojim Goethe-Instituti iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Rumunjske i Sjeverne Makedonije podupiru društveno odgovorno novinarstvo. Tekst će u punom opsegu biti objavljen na Faktografu.
P.S. Imate sugestiju, kritiku ili prijedlog teme za neki budući broj F-zina? Pišite nam na [email protected] ili odgovorite direktno na ovaj newsletter.
Ako vam F-zin slijeće u Gmail i nalazite ga pod tabom Promotions ili Spam, povucite ga u Primary inboks i kliknite “Da” kada vam se prikaže pitanje želite li da vam naš newsletter svaki put dolazi u Primary inboks. Hvala! Sve brojeve F-zina možete pronaći ovdje.
F-zin newsletter - Politika privatnosti - Faktograf.hr
Vaša privatnost nam je važna!
Member discussion