Aug 30, 2021 12 min read

F-zin #3: Sunce, more, rad

Hrvatsko gospodarstvo najviše ovisi o turizmu. Turistička potrošnja čini petinu hrvatskog BDP-a, a u sektoru turizma zaposleno je desetak posto radno aktivnog stanovništva. Hrvatska, drugim riječima, ne može živjeti bez sredstava koja u njoj ostavljaju strani turisti.

Drage čitateljice i čitatelji,

opće je poznato da je turizam prevrtljiva djelatnost. Opće je poznato i da hrvatsko gospodarstvo najviše ovisi upravo o toj djelatnosti. Naime, turistička potrošnja čini petinu hrvatskog BDP-a, a u sektoru turizma zaposleno je desetak posto radno aktivnog stanovništva (u tu brojku ne ulaze iznajmljivači apartmana).

Za turizam nisu egzistencijalno vezani samo iznajmljivači smještaja, trgovci i ugostitelji, već i javne financije. Hrvatski se državni proračun dominantno puni iz PDV-a, poreza na potrošnju. Četvrtina svog novca kojeg inozemni gosti troše u Hrvatskoj završava u državnoj blagajni. Oko 90 posto turističkog prihoda u Hrvatskoj čini potrošnja stranih gostiju. Republika Hrvatska, drugim riječima, ne može živjeti bez sredstava koja u njoj ostavljaju strani turisti. Posebno na vrhuncu potrošnje, u trećem kvartalu, tijekom špice ljetne sezone.

ŠIRA SLIKA

Zbog geografskog položaja, razvedene obale i drugih prirodnih ljepota, Hrvatska je praktički pretplaćena na turističku rentu. Međutim, 2020. godina ilustrirala je što pretjerano oslanjanje na turizam znači u razdoblju globalne nestabilnosti: broj turista odjednom se upola smanjio, a hrvatski BDP pao je za više od osam posto. To je najveći pad BDP-a u hrvatskoj povijesti. Hrvatska je među zemljama EU-a najviše pogođenima korona krizom, uz Španjolsku, Italiju i Grčku.

Oni koji svoju egzistenciju vezuju uz turizam, podložni su, dakle, raznim šokovima koje je teško predvidjeti i za njih se pripremiti. Štošta može uništiti turističku sezonu: od ekstremnih vremenskih pojava (kakvih će u budućnosti zbog klimatske krize biti sve više), preko političke nestabilnosti (koja je devastirala turistički promet brojnim hrvatskim konkurentima na Mediteranu u zadnjem desetljeću), do globalne javnozdravstvene prijetnje (poput pandemije Covida-19).

Usprkos svim ovim tegobama, turističkom sektoru i ove sezone fali radne snage. Procjenjuje se da na tržištu nedostaje oko trideset tisuća radnika. Radi se, naravno, o sezonskim radnicima kojima se posao nudi na rok od nekoliko mjeseci. Do ulaska u EU ta su radna mjesta u turističkim središtima popunjavali sezonski radnici i radnice iz siromašnijih krajeva Hrvatske, ali tim su radnicima sada privlačnija tržišta Njemačke i Irske. Stoga je u većem broju počela dolaziti radna snaga iz susjednih zemalja. Međutim, čini se da ni njima sezonski rad u hrvatskom turizmu više nije naročito privlačan, budući da nerijetko podrazumijeva puno radnih sati, nesrazmjerno nisku plaću i neadekvatan smještaj.

Prema brojkama Ministarstva unutarnjih poslova, u ovoj je godini do 6. kolovoza ukupno izdano 46.870 dozvola za boravak i rad stranim radnicima, od toga za sezonski rad njih 10.004. Sindikalne središnjice Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Konfederacija slobodnih sindikata Makedonije (KSS) i Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) 21. lipnja ove godine potpisale su Memorandum o razumijevanju u trilateralnoj prekograničnoj suradnji kako bi zaštitili i unaprijedili prava sezonskih i migrantskih radnika i radnica u Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori. Inicijativa za potpisivanjem Memoranduma potekla je iz Konfederacije slobodnih sindikata Makedonije, potaknuta velikim odljevom radne snage iz Makedonije, osobito sezonskih radnika koji odlaze na rad u Crnu Goru i Hrvatsku, pretežito u sektoru turizma i ugostiteljstva, navodi SSSH na svojim stranicama. Sindikati će, kako pišu, posebne napore uložiti u organiziranje i učlanjivanje sezonskih i migrantskih radnika kako bi im mogli pružiti adekvatnu zaštitu prava. Novi sindikat tako je otvorio besplatnu telefonsku liniju za rješavanje ad hoc problema s kojima se susreću sezonski radnici i poslodavci.

Ovogodišnja turistička sezona uspoređuje se s rekordnom, predpandemijskom 2019. godinom, zbog čega mnogi zadovoljno trljaju ruke. Mnogi, ali ne i sezonske radnice i radnici. Oni su izrazito nezadovoljni, što je detektiralo i nedavno objavljeno istraživanje koje je proveo Novi sindikat i koje je pokazalo da sezonci nisu zadovoljni ni plaćama, ni radnim vremenom, ni sigurnošću na radnom mjestu.

Kako su nam kazali u Sindikatu turizma i usluga Hrvatske, sav teret neočekivano dobre sezone pao je na leđa – hrvatskih radnika. "Znamo da su i prije korone naši radnici, naročito ugostiteljski radnici, odlazili van u Irsku, Njemačku. Cijela Slavonija je praktički otišla, a to nam je bio izvor radne snage u ugostiteljstvu. Velika je potražnja za sezonskom radnom snagom. Činjenica je da smo dobili ljude iz bivše Jugoslavije, iz Srbije, Makedonije, BiH. Radi se uglavnom o nestručnoj radnoj snazi, o mlađim ljudima koji nemaju iskustva", kazao nam je Eduard Andrić iz Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH).

Za Hrvatsku, zemlju u kojoj turizam generira veliki broj zaposlenih, pitanje radne snage u tom sektoru i kvalitete tržišta rada u konačnici se neminovno reflektira na kvalitetu usluge koja se nudi domaćim i stranim gostima.

Doduše, uglavnom stranim gostima. Zbog niskih plaća 35 milijuna građana EU-a ne može si priuštiti tjedni godišnji odmor, a Hrvatska je među najgorima – gotovo 85 posto Hrvata koji žive blizu praga siromaštva, s iznosom plaće koja je ispod 60 posto medijalne plaće, ne može si priuštiti tjedni odmor izvan mjesta prebivališta, piše SSSH. Medijalna plaća u Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u svibnju je iznosila 7.686 kuna bruto, odnosno 5.966 kuna neto.

U protekloj dekadi u 16 država članica EU-a porasla je nejednakost u pogledu godišnjih odmora između onih s prihodom ispod 60 posto medijana i onih s prihodom iznad tog praga. Pritom su, u desetogodišnjem periodu, najveće podjele u pristupu odmorima između dvije grupe zabilježene u Hrvatskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Češkoj, Francuskoj i Rumunjskoj.

No, do prije tri dekade postojala su radnička odmarališta koja su bila sinonim organiziranog i jeftinog odmora dostupnog i onima s nižim primanjima. Tako je početkom 1980-ih u Hrvatskoj bilo registrirano 634 radničkih odmarališta s ukupno preko 67.000 ležajeva. Do kraja osamdesetih broj kreveta namijenjenih odmoru radnika popeo se na 76.000. U desetljećima koja su uslijedila taj je broj rapidno pao pa je 2008. godine, prema tadašnjim podacima sindikata, u Hrvatskoj preostalo oko 11.000 ležajeva u radničkim odmaralištima.

Sada je, međutim, sudbina većine nekadašnjih odmarališta prodaja ili propadanje. Klasična radnička odmarališta više ne postoje, čak niti kao zakonska kategorija. Nekadašnje "socijalno" ljetovanje zamijenjeno je ljetovanjem na rate, dostupno sve manjem broju naših sugrađana.

Korona kriza u Hrvatskoj bi morala služiti kao zvono za uzbunu i potaknuti raspravu o strukturi i održivosti hrvatskog gospodarstva, ali i uvjeta rada. Ekonomisti odavno upozoravaju da je pretjerano oslanjanje na turizam opasno. Posebno to vrijedi za hrvatski model turizma, koji nikad nije imao stvarnu razvojnu strategiju. Turistički boom Hrvatskoj je omogućilo globalno povezivanje putem društvenih mreža, tj. instagramičnost jadranske obale i otoka te ostalih prirodnih ljepota. Bilo kakav oblik društveno planiranog održivog razvoja u turizmu je izostao.

Štetne posljedice stihijskog razvoja turizma vidljive su već i prostim okom: komunalna infrastruktura u mnogim mjestima ne može podnijeti količinu sezonskog priljeva gostiju, što rezultira npr. učestalim izljevima fekalija u more (što posljedično dovodi i do pobolijevanja stanovništva); stare jezgre turistički najatraktivnijih gradova ubrzano se apartmaniziraju i prazne od domaćeg stanovništva, koje teško podnosi i rast cijena izazvan dolaskom bogatijih stranih gostiju; obećanje lake zarade od turističke rente osiromašuje potencijale domaćeg tržišta rada; fokus na kratkotrajni apartmanski najam nekretnina podiže cijenu podstanarstva.

Tu je i problem uzurpacije pomorskog dobra, koji u fokus javnosti najviše dolazi ljeti, u vrijeme kada se 5835 kilometara jadranske obale (s otocima) ispuni turistima, zbog čega problemi urbanističkog kaosa u priobalnim mjestima, betonizacije obale i bespravne gradnje postanu medijski vidljiviji.

Mediji učestalo bilježe primjere divlje betonizacije hrvatske obale i druge oblike uništavanja okoliša, a tromost hrvatskog pravosuđa devastatorima prirode šalje poruku da zločin prema okolišu lako može proći nekažnjeno.

Na problem bespravne gradnje u Hrvatskoj, naročito u obalnim županijama, već godinama upozorava Ured Pučke pravobraniteljice koji u svom zadnjem izvješću navodi kako je 2020. u tom području zaprimljeno čak 152% pritužbi više nego 2019. godine.

Usprkos nabrojanim problemima i (pre)velikoj ovisnosti Hrvatske o turizmu, na što je ukazala i pandemija, kao i četvrtom valu koji nam najvjerojatnije slijedi na jesen, izvještavanje o turističkoj sezoni uglavnom se svelo na podatke iz sustava eVisitor i brojanje ostvarenih noćenja. I dok se vladajući hvale uspješnom sezonom te izjavljuju da Hrvatska "pokazuje da je turizam moguć i u vrijeme pandemije", izgleda da smo još jednom propustili priliku za adresiranje naše prevelike ovisnosti o turizmu, kao i radnih uvjeta u toj djelatnosti.

BEKSTEJDŽ

U rubrici Bekstejdž upoznajemo vas s metodama provjere koje koristimo u redakciji te donosimo savjete i upute za provjeru točnosti.

Ako sadržaj koji čitate zvuči predobro (ili preloše) da bi bio istinit, vjerojatno jest. Određeni tipovi sadržaja služe kao lakmus papir za dezinformacije – primjerice, sadržaj čiji je cilj razbjesniti čitatelje kako bi kliknuli na link, komentirali ispod njega ili ga podijelili. Ako je neka vijest zaplijenila vašu pozornost, usporite te pažljivije pročitajte ili pogledajte. Obratite pažnju na sljedeće situacije kako biste lakše detektirali radi li se o dezinformaciji.

Priča u vama pobuđuje snažnu emocionalnu reakciju: Bitno je izazvati emocionalnu reakciju čitatelja, tako se lakše poistovjete s pričom. Međutim, rubni mediji emocije iskorištavaju da bi prikrili rupe u izvještavanju ili izvrtanje činjenica – uznemireni ljudi rjeđe provjeravaju detalje. Zapamtite, ako vas neka priča motivira ili vas gane, trebala bi vas navesti da o njoj saznate više, ne manje.

Priča je potpuno nevjerojatna ili u potpunosti potvrđuje vaša uvjerenja: Ako vijest koju čitate zvuči bizarno ili zbunjujuće, često se radi o puno kompleksnijem fenomenu nego što ga se predstavlja. To posebno vrijedi za znanstvene teme, gdje se kompleksna istraživanja nerijetko pojednostavljuju ili banaliziraju.

Budite oprezni s naslovima: Naslovi netočnih vijesti nerijetko su napisani velikim slovima, s puno uskličnika. Ako šokantne najave iz naslova zvuče nevjerojatno, vrlo vjerojatno i jesu nevjerojatne. Pročitajte cijeli članak, ne samo naslov.

Smjesta želite podijeliti priču: Kada neku priču dijelite s prijateljima ili pratiteljima na društvenim mrežama, kada je komentirate ili 'lajkate', tada i druge potičete da pogledaju ili pročitaju tu informaciju. Problem nastaje ako je riječ o netočnoj tvrdnji. Stoga, ako sumnjate da neki članak, fotografija ili video spadaju u gore navedene kategorije – prvo provjerite, a tek onda podijelite.

Više čitajte ovdje, ovdje i ovdje.

HITOVI MJESECA

I zapamtite - ne postoji "metalna prašina" u cjepivu.

PITALI STE

PROČITALE SMO

P.S. Imate sugestiju, kritiku ili prijedlog teme za neki budući broj F-zina? Pišite nam na [email protected] ili odgovorite direktno na ovaj newsletter.

Ako vam F-zin slijeće u Gmail i nalazite ga pod tabom Promotions ili Spam, povucite ga u Primary inboks i kliknite “Da” kada vam se prikaže pitanje želite li da vam naš newsletter svaki put dolazi u Primary inboks. Hvala! Sve brojeve F-zina možete pronaći ovdje.

Vaša privatnost nam je važna!