F-zin #16: INA – Povijest jedne pljačke
Drage čitateljice i čitatelji,
od ljeta se kuha priča o “pljački stoljeća” u INA-i. Pljačka se svakako dogodila, ali nisu je počinila tri diletanta koji su pospremili hrpu para na račun penzionera. Evo priča o tome kako je INA doista opljačkana.
Više od desetljeća prošlo je otkako je Ivo Sanader iza zatvorenih vrata s Mađarskom pregovarao o sudbini INA-e. Kada je 2003. godine došao na vlast, mađarski MOL u INA-i je imao 25% udjela plus jednu dionicu – ostatak kompanije bio je u vlasništvu Hrvatske. Kada je Sanader 2009. dao ostavku na mjesto premijera, MOL je držao više od 47% dionica i kompletna upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji.
Ta 2009. godina prijelomna je točka od koje INA postepeno prestaje biti kompanija od strateške važnosti za Hrvatsku. Zbog MOL-ove nezainteresiranosti za ulaganje u dvije od tri sastavnice poslovanja – istraživanje i razvoj te rafinerije – INA s vremenom postaje puka distribucijska mreža za prodaju MOL-ovih naftnih derivata.
Priča o razgradnji INA-a, međutim, počinje ranije.
ŠIRA SLIKA
INA - Industrija nafte osnovana je 1964. godine. Do 1980. izrasla je u najveće poduzeće u SFRJ, što je ostala sve do raspada Jugoslavije. Od 1990. godine INA je poduzeće u državnom vlasništvu čiji prihodi tada čine 10% ukupnog hrvatskog gospodarstva.
Tijekom ratnih godina obustavljen je dio domaće proizvodnje, a INA je ostala i bez dijela imovine – mrežu benzinskih postaja u Srbiji preuzela je tvrtke Beopetrol iz Srbije, koja je tijekom privatizacije prodana ruskom Lukoilu. INA je na taj način oštećena za 200 milijuna eura.
1999. godine Vlada HDZ-ovog Zlatka Mateše vodila je pregovore o spajanju INA-e i MOL-a u regionalnu kompaniju, ali pregovori su propali.
Koalicijska vlada Ivice Račana nastavila je na tom tragu. Takozvanom prvom privatizacijom INA-e budućem strateškom partneru omogućena je kupnja 25% plus jedne dionice INA-e. U uži izbor ušli su austrijski OMV, mađarski MOL i ruski Rosneft, koji je odustao jer im četvrtina udjela u INA-i nije bila dovoljna – željeli su većinski udio. OMV je ponudio 420 milijuna dolara, dok je MOL ponudio značajno više, 505 milijuna dolara. Predsjednik uprave MOL-a Zsolt Hernádi kasnije je pričao da su ponudu inspirirali 505 bomboni, koji su se prodavali na INA-inim pumpama. Međutim, kako se navodi u istraživačkom izvještaju ‘Zarobljavanje plinom’ (koautor izvještaja je Petar Vidov, glavni urednik portala Faktograf.hr), izglednije je da je MOL raspolagao povlaštenim informacijama zbog kojih su znali da će im se viša ponuda isplatiti. Tim se pitanjem bavilo i Državno odvjetništvo, ali neuspješno. Osim ugovora o kupoprodaji dionica, potpisan je i dioničarski ugovor, prema kojem Uprava i Nadzorni odbor INA-e imaju po 7 članova, od kojih po 5 imenuje hrvatska strana, a po 2 MOL.
Zarobljavanje plinom
Istraživački izvještaj studija kvalitete javnog upravljanja i stanja zarobljenosti u energetskom sektoru (Petar Vidov • Duje Prkut, Zagreb, ožujak 2019)Situacija da MOL nakon Sanaderove vladavine drži više od 47% dionica INA-e, kao i kompletna upravljačka prava, omogućena je Zakonom o privatizaciji INA-e iz 2002. godine, za Račanova mandata. Zakonom je propisano da će se 7% dionica INA-e bez naknade prepustiti Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, 7% po povlaštenoj cijeni prodati radnicima INA-e te najmanje 15% dionica građanima i investitorima kroz inicijalnu javnu ponudu (IPO). Kroz IPO prodano je 16,2% dionica pa je vlasnički udio hrvatske države u INA-i smanjen za 30%.
Krajem 2008. godine MOL je otkupio 7% iz braniteljskog fonda te 15,15% od građana i radnika INA-e – dovoljno da stekne udio veći od onog koji je držala Sanaderova vlada. Mađari su se potom pozvali na članak 10. spomenutog zakona o privatizaciji tražeći pregovore o izmjeni međudioničarskog ugovora. Izmjenama ugovora Sanaderova je vlada MOL-u prepustila većinu u Nadzornom odboru i Upravi INA-e. Nekadašnji strateški partner preuzeo je upravljačku kontrolu.
Hanfa, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, 2011. godine podnijela je kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu zbog sumnje da je MOL potajno i protuzakonito, preko mreže inozemnih kompanija, pokušao steći 51% vlasništva u INA-i. USKOK je 2011. podignuo optužnicu protiv Ive Sanadera i čelnika MOL-a Zsolta Hernádija zbog sumnje za primanje odnosno davanje mita. Deset godina kasnije, Vrhovni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu – Sanader je osuđen na 6 godina zatvora jer je INA-u prepustio MOL-u u zamjenu za 10 milijuna eura mita. Hernádi je kažnjen s dvije godine zatvora.
Tako su u mandatu vlade Jadranke Kosor odnosi s Mađarskom zahladili, a tim je putem nastavila i vlada Zorana Milanovića. Mađari su stoga izrazili spremnost da prodaju svoje dionice INA-e, a dva ruska državna ekonomska giganta, Rosneft i Gazprom Neft, pojavili su se kao potencijalni kupci. Uvjet je, međutim, bio da i Vlada RH pristane prodati dio svojih dionica, kako bi Rusi kupili 75% dionica INA-e. Milanović je na koncu Ruse odbio pustiti u INA-u. Njegova vlada je, nezadovoljna upravljanjem u Ini, s Mađarima započela pregovore. U nekoliko krugova pregovora upozoravavalo se na pad proizvodnja nafte i plina u Hrvatskoj, pad prodaje derivata, kao i na pad prerade u rafinerijama INA-e. Ono što je počelo kao pad prerade, završilo je najavama gašenja rafinerije u Sisku.
Novac Prvog plinarskog društva (PPD) – Gazpromovog hrvatskog posrednika u trgovini ruskim prirodnim plinom u vlasništvu osječkog poduzetnika Pavla Vujnovca – HDZ-u je omogućio preživljavanje u doba kada je imovina stranke bila zamrznuta zbog sudskog procesa u aferi Fimi-media. Stoga za manadata Tihomira Oreškovića počinje ponovno zatopljavanje odnosa Hrvatske i Mađarske, koje se nastavlja i tijekom vladavine Andreja Plenkovića.
Na Badnjak 2016. godine, Plenković je najavio otkup INA-inih dionica od MOL-a. Najava je uslijedila nakon što je Arbitražni sud komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi odlučio da dokazi koje je Hrvatska podnijela nisu dovoljni da dokažu da su ugovori sklopljeni 2009. nastali kao plod koruptivnih aktivnosti. Hrvatska se na tu odluku žalila, a tadašnji resorni ministar Tomislav Ćorić pojasnio da će se pregovori o otkupu MOL-ovog dijela u INA-i obustaviti do okončanja revizije protiv arbitražnog pravorijeka. Ovog ljeta došla je potvrda – Hrvatska je izgubila drugi arbitražni postupak protiv MOL-a. A s ljetom je došla i nova afera.
Damira Škugora, direktora Plina i energije INA-e USKOK tereti da je organizirao da se prirodni plin kojim raspolaže INA prodaje ispod tržišne cijene tvrtki OMS upravljanje Gorana Husića i Josipa Šurjaka, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, koji je na tu funkciju potom podnio ostavku. Škugor i njegova skupina zaradili više od milijardu kuna. Čak 500 milijuna kuna završilo je na računu Škugorovog oca, zbog čega je banka posumnjala na pranje novca i alarmirala istražitelje. Posljednja pljačka tako samo potvrđuje desetljećima dug kontinuitet pljačkanja INA-e.
Na kraju ostaju pitanja: što Hrvatska želi napraviti s INA-om čak ako i uspije ponovno postati jedini ili većinski vlasnik? Hoće li tražiti novog strateškog partnera ili će država preuzeti odgovornost za upravljanje INA-om? I na koncu – koji su to strateški interesi Hrvatske kad je energetski sektor u pitanju?
HITOVI MJESECA
SEE CHECK
Redakcije okupljene u SEE Check mrežu pokrenule su i Live blog u kojem možete čitati dnevno ažurirani pregled razotkrivenih dezinformacija o ratu u Ukrajini.
PROČITALE SMO
P.S. Imate sugestiju, kritiku ili prijedlog teme za neki budući broj F-zina? Pišite nam na [email protected] ili odgovorite direktno na ovaj newsletter. Sve brojeve F-zina možete pronaći ovdje.
Ako vam F-zin slijeće u Gmail i nalazite ga pod tabom Promotions ili Spam, povucite ga u Primary inboks i kliknite “Da” kada vam se prikaže pitanje želite li da vam naš newsletter svaki put dolazi u Primary inboks.
F-zin | Faktografov newsletter | Politika privatnosti
Vaša privatnost nam je važna!
Member discussion