Mar 28, 2022 8 min read

F-zin #10: Ratna propaganda – Ništa nova, ništa nova

Propaganda spada među najubojitija oružja rata. Svaki rat istovremeno je i borba za dominantni narativ, za priču koja ujedinjuje, ali najčešće žrtvuje činjenice. Rat u Ukrajini je i informacijski rat. Vodi se u medijima, na društvenim mrežama, u aplikacijama za dopisivanje.

Drage čitateljice i čitatelji,

propaganda spada među najubojitija oružja rata. Svaki rat istovremeno je i borba za dominantni narativ, za priču koja ujedinjuje, ali najčešće žrtvuje činjenice. Istina je, kako kaže stara uzrečica, prva žrtva rata. Jednom kada se složena stvarnost pojednostavi i banalizira, kada se izvještavanje svede na izazivanje snažnih emocija, lakše je okupiti ljude oko željene priče.

Rat u Ukrajini je i informacijski rat. Vodi se u medijima, na društvenim mrežama, u aplikacijama za dopisivanje. Obje strane u javnost plasiraju informacije koje im odgovaraju, ne vodeći računa o njihovoj točnosti. Ukrajina u informacijskom ratu zasad pobjeđuje: svijet je uglavnom osudio rusku agresiju, Rusija je malo koga uspjela uvjeriti u opravdanost rata.

ŠIRA SLIKA

Ratna stradanja u Ukrajini relativiziraju se istim ili sličnim principima kojima se protekle dvije godine osporava ubojitost Covida-19. Dezinformacije i propaganda putem lako dostupnih i masovno korištenih tehnologija dolaze do velikog broja ljudi. Medijsko izvještavanje emocionalno je zasićeno, rubni mediji zarađuju na dezinformacijskim kampanjama.

Gledamo lajv strim bombardiranja zgrada, vojne konvoje na graničnim prijelazima u stvarnom vremenu, storije ljudi koji bježe od rata. Uvjereni smo da je nešto točno jer smo “vidjeli svojim očima”. Iz minute u minutu pratimo nove informacije u medijima. Tvrdnje koje su objavljene jučer, sutradan se proglašavaju netočnima.

Te scene gledaju svi – osim ruskog stanovništva. Rusko regulatorno tijelo za komunikacije, informacijske tehnologije i medije Roskomnadzor blokiralo je pristup internetskom servisu Google News pod optužbom da osigurava pristup "lažnim" informacijama o napadu Rusije na Ukrajinu. Ista sudbina zadesila je i Twitter, kao i platforme u vlasništvu Mete, koje je Rusija proglasila “ekstremističkim organizacijama”. Ti su potezi uslijedili nakon što je Europska unija suspendirala emitiranje Russia Today i Sputnika, ruskih medijskih kuća u državnom vlasništvu. Isto su učinili YouTube, Facebook, Instagram i TikTok. Taj potez Europske unije, međutim, povlači niz pitanja: tko odlučuje što može biti zabranjeno, koji su mehanizmi donošenja te odluke, je li zabrana učinkovito i legitimno sredstvo borbe protiv propagande i – tko je idući? Europska federacija novinara takvu je odluku nazvala cenzurom.

Obratili smo se profesoru sociologije Siniši Maleševiću s University Collegea u Dublinu, koji je o ratnoj propagandi pisao u knjizi “Sociologija rata i nasilja”. Pitali smo ga jesu li društvene mreže promijenile ratnu propagandu ili je samo riječ o "novom" kanalu, a istim principima.

"Ratna propaganda je najučinkovitija kao mehanizam samo-legitimacije. U nekim osnovnim postavkama moderna ratna propaganda ima slične osobine. Bez obzira što većina vojnih organizacija ulaže ogromna sredstva u tzv. psihološki rat te nastoji utjecati na stavove populacije protivnika, istraživanja pokazuju da takve aktivnosti imaju uglavnom mali ili nikakav učinak na promjenu stavova protivničke populacije. Ratna propaganda je najučinkovitija kao mehanizam samo-legitimacije.

Propaganda djeluje kao društveni koheziv unutar vlastitog društva – ona pruža osjećaj sigurnosti da i drugi ljudi unutar istog društva dijele iste političke stavove o konfliktu. Ratna propaganda je društveno zrcalo. U tom kontekstu, društvene mreže funkcioniraju slično – ljudi traže i prate informacije koje se uklapaju u njihov već postojeći pogled na rat. Mislim da su društvene mreže još više pojačale ovu tendenciju kroz stvaranje tzv. echo chambers."

Zanimalo nas je i utječe li rat (i kako) na normalizaciju nacionalizma.

“Nacionalizam je vrlo plastična ideologija koja može oscilirati od krajnje desnice, političkog centra do radikalne ljevice. Na primjer ekstremno desni pokreti kao što su Zlatna zora u Grčkoj ili Švedski demokrati u Švedskoj nasuprot vrlo lijevih nacionalističkih političkih stranaka kao sto su Sinn Fein u Irskoj ili Škotska nacionalna stranka u Škotskoj. Još značajnije je da nacionalizam oscilira između banalne svakodnevnice i agresivnih diskursa. Kao sto je Michael Billig pokazao u Banal Nationalism (1995), nacionalizam se normalizira uglavnom kroz svakodnevne habitualne postupke na koje obično ne obraćamo pažnju kao što su vremenska prognoza kad se granice ‘naše’ države normaliziraju kao prirodne meteorološke granice, kad koristimo nacionalne poštanske markice ili kad pratimo nacionalno centrična natjecanja kao sto su Miss World ili Eurovizija. Nacionalno centrični diskursi tako postaju naturalizirani kroz obične, svakodnevne prakse djelovanja.

U situacijama velikih kriza kao sto su ratovi ili revolucije tako normalizirani nacionalizmi obično postaju agresivni. Retorika se naglo pojača i neprijateljska nacija se demonizira ili dehumanizira. To je vidljivo i ovom ratu u Ukrajini. U ruskim medijima Ukrajinci su prikazani kao nacisti, a njihove političke vođe kao lutke instalirane od strane Zapada. U ukrajinskim medijima Rusi su nemilosrdne ubojice koje fanatično slijede svog poludjelog vođu. Znači, rat ne može stvoriti nacionalizam ako on već nije tu prisutan u banalnom obliku. Rat samo radikalizira nacionalističke diskurse.”

“Bez propagande nije moguće ni započeti ni voditi rat”, navodi novinar i publicist Mark Thompson u knjizi "Kovanje rata", izdanoj 1994. godine. “Kovanje rata” dokumentira nacionalističku propagandu koja je služila kao uvod i prateća kulisa za ratove u kojima se 1990-ih raspala Jugoslavija.

Obrasci nacionalističke obmane koje je Thompson zabilježio u Srbiji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini identični su narativima koji se danas pletu oko ruske agresije na Ukrajinu. Ruska je vojska u Ukrajinu umarširala pod kredom “Svi Rusi u jednoj državi”, baš kao što su sve Srbe odnosno Hrvate u jednoj državi stremili okupiti tadašnji nacionalistički vođe jugoslavenskih socijalističkih republika.

Posljedice su nam dobro poznate. Ratna propaganda u bivšim je zaraćenim državama posijala međunacionalnu mržnju koja nije prestala kad su topovi konačno utihnuli. Od kraja rata prošlo je skoro tri desetljeća, a mržnja je i dalje prisutna na svakom koraku. Ratni zločinci slave se kao heroji, nacionalistički političari supstituiraju izostanak stvarnog političkog programa neskrivenom propagacijom mržnje prema etničkim Drugima, a povijest se besramno revidira kako bi se ukalupila u okvire nacionalističkog narativa. Cijena željene etničke čistoće plaća se propadanjem države; kako nacionalizam uglavnom služi kao pokriće za neometanu pljačku društvenih resursa, tako se kvaliteta javnih usluga postupno urušava, a ljudi odlaze u smjeru zapada, tražeći smislenu budućnost u društvima koja državu ne poistovjećuju s nacionalnim mitom, već je shvaćaju kao servisni aparat čija je svrha da građanima olakša egzistenciju.

FEKTČEKERI PROTIV PROPAGANDE

Na poziv španjolske fektčekerske organizacije Maldita.es, potpisnici Kodeksa principa Međunarodne mreže organizacija posvećenih fektčekingu (IFCN) kreirali su interaktivnu kartu koja omogućava pregled razotkrivenih dezinformacija o ratu u Ukrajini.

Budući da dezinformacijske i propagandne kampanje ne staju na granicama država, već kruže u granicama u kojima su jezično razumljive, na razini regije jugoistočne Europe reagirao je SEE Check, regionalna mreže portala za provjeru činjenica.

Faktograf također vodi Live blog: Rat u Ukrajini kako bi svim našim čitateljima i čitateljicama na jednom mjestu bio dostupan pregled dezinformacija o situaciji u Ukrajini, kao i ocjene točnosti izjava dužnosnika i drugih istaknutih figura u društvu te analize u kojima ćemo pokušati pružiti širu sliku.

Prikupljamo i često postavljana pitanja vezana uz rat u Ukrajini, o čemu možete čitati ovdje.

PROČITALE SMO

P.S. Imate sugestiju, kritiku ili prijedlog teme za neki budući broj F-zina? Pišite nam na [email protected] ili odgovorite direktno na ovaj newsletter. Sve brojeve F-zina možete pronaći ovdje.

Ako vam F-zin slijeće u Gmail i nalazite ga pod tabom Promotions ili Spam, povucite ga u Primary inboks i kliknite “Da” kada vam se prikaže pitanje želite li da vam naš newsletter svaki put dolazi u Primary inboks.

Vaša privatnost nam je važna!