F-zin #27: Svemirska posla
Drage čitateljice i čitatelji,
ovoga mjeseca Indiji je pošlo za rukom sletjeti na južni pol Mjeseca. Indija je tako postala četvrta država svijeta koja je uspješno izvršila meko, odnosno kontrolirano slijetanje na Mjesec, što znači da letjelica prilikom slijetanja nije uništena ili značajno oštećena.
Kontrolirano sletjeti na Mjesec prvi je uspio Sovjetski Savez. Sjedinjene Američke Države drže drugo mjesto, ali američki astronauti prvi su prošetali površinom Mjeseca. Kina je sletjela treća, ali je prva dospjela na stranu Mjeseca koja je dalja, odnosno nije vidljiva sa Zemlje. Indija, četvrta po redu na Mjesecu, prva je uspjela sletjeti na njegov južni pol. Gotovo jednak plan imala je i Rusija, ali slijetanje njihove svemirske sonde bilo je sve samo ne meko – ruska sonda bez posade srušila se na površinu Mjeseca tjedan dana prije nego je Indija uspješno sletjela.
Južni pol Mjeseca nepristupačna je točka slijetanja, između ostalog i zato što je ispresijecana kraterima. Međutim, upravo je zbog tih sjenovitih predjela jug Mjeseca predmet interesa. Do nekih, naime, Sunčeva svjetlost nikad ne dopire – temperature u tim, kako ih znanstvenici nazivaju, “hladnim zamkama” dovoljno su niske da milijardama godina čuvaju vodeni led. Da je prisutan na oba Mjesečeva pola, potvrđeno je 2018. godine. Dvije godine kasnije istraživanja (1, 2) su pokazala da je riječ o učestalijoj pojavi nego što se ranije smatralo.
Indijska misija na južnom polu Mjeseca zadržat će se dva tjedna te prikupiti uzorke za analizu mineralnog sastava površine Mjeseca. Mnoge su oči uprte u ovu misiju – ako leda ima u dovoljnim količinama, otvaraju se brojne mogućnosti u kontekstu budućih istraživanja Mjeseca i Svemira.
Što ako dođe do otkrića drugih vrijednih minerala na Mjesecu? Tko na njih polaže pravo i može li uopće? Kako su na međunarodnoj razini uređena pitanja istraživanja i korištenja Mjeseca? Koje su posljedice ove tijesne trke?
ŠIRA SLIKA
Lunarne aktivnosti država regulirane su Ugovorom o upravljanju i aktivnostima država na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima, koji se skraćeno naziva Ugovor o Mjesecu. Donijela ga je Opća skupština Ujedinjenih naroda 1979. godine, a na snagu je stupio 1984. godine. Ukupno 21 članak Ugovora primjenjuje se na Mjesec i druga nebeska tijela Sunčevog sustava, izuzev Zemlje.
Ugovorom je definirano da su istraživanje i korištenje Mjeseca “nasljeđe cjelokupnog čovječanstva” te da, shodno tome, sve države moraju imati koristi od tih aktivnosti, bez obzira na stupanj ekonomskog i znanstvenog razvoja. Pri istraživanju i korištenju Mjeseca, države se trebaju voditi načelima suradnje i međusobne pomoći.
Kad je riječ o prirodnim resursima na Mjesecu, Ugovorom je omogućeno da se Mjesec i prirodni resursi na njemu proglase općim dobrom, a da se iskorištavanje resursa uredi posebnim međunarodnim režimom, čija je svrha, između ostalog, racionalno gospodarenje resursima te jednaka raspodjela koristi od resursa na Mjesecu. Upravo je ova odredba razlog što je, od država koje su dosad sletjele na Mjesec, samo Indija potpisala (ne i ratificirala) Ugovor o Mjesecu. SAD, Rusija i Kina Ugovoru nisu pristupile. Budući da privatne kompanije sve više ulaze u prostor istraživanja Svemira, a ova odredba isključuje mogućnost privatizacije resursa Mjeseca, sve je manja vjerojatnost da hoće.
Osim navedenog, Ugovor o Mjesecu propisuje i miroljubivo korištenje Mjeseca, zabranjuje prijetnje nasiljem na Mjesecu, postavljanje nuklearnog oružja i drugog oružja masovnog uništenja na Mjesec i u njegovu orbitu, kao i uspostavu vojnih baza na Mjesecu. Ova odredba proizlazi iz prakse demilitarizacije Svemira, koja je sadržana u prvom Ugovoru o Svemiru (punim nazivom Ugovor o načelima koja uređuju aktivnosti država u istraživanju i iskorištavanju svemira, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela). Ovaj se ugovor kolokvijalno naziva i Ustav Svemira, budući da iz njega proizlaze svi drugi ugovori kojima se uređuje Svemir. Opća Skupština UN-a usvojila ga je 1966. godine, a na snagu je stupio godinu kasnije – 10 godina nakon što je Sovjetski Savez u Zemljinu orbitu lansirao prvi umjetni satelit Sputnik 1. Hrvatska je tek početkom ove godine donijela Zakon o potvrđivanju Ugovora o Svemiru.
Ovim je Ugovorom usvojeno i načelo slobode Svemira, odnosno potvrđeno da Svemir pripada čitavom čovječanstvu. Drugim riječima, da Svemir, Mjesec i druga nebeska tijela ne mogu biti prisvojena proširenjem suvereniteta država, iskorištavanjem, zauzimanjem ili nekim drugim načinom. Definirane su i odgovornosti država, primjerice za štetu uzrokovanu svemirskim objektima – odgovornosti, ali ne i sankcije.
Sve brži razvoj područja svemirskih tehnologija sa sobom nosi niz izazova na koje spomenuti ugovori nemaju odgovor. Neki od tih izazova su nezbrinuti svemirski otpad koji se gomila, kao i sve češća turistička putovanja u Svemir. Vrijeme je za reviziju postojećih ugovora, kao i donošenje novog pravnog okvira – okvira temeljem kojeg će Svemir uistinu postati opće dobro u punom smislu; mjesto suradnje, a ne natjecateljska arena.
HITOVI MJESECA
Gabrijela Galić
Ivica Kristović
Ana Benačić
SEE CHECK
Fake News Tragač (Serbia)
Razkrinkavanje.si (Slovenia)
Zanima vas dublji uvid u rad Hrvatskog sabora? Pomoću Gongove platforma Parlametar analizirajte glasanja i zastupnička pitanja. Registrirajte se za Parlametar bilten i jednom tjedno u vašem inboxu bit će podaci o radu Sabora.
Ovaj broj F-zina sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Sve brojeve F-zina možete pronaći ovdje.
Ako vam F-zin slijeće u Gmail te završava u Promotions ili Spam, povucite ga u Primary inboks i kliknite “Da” na pitanje želite li da newsletter stiže u Primary inboks.
Member discussion