F-zin #57: Par, nepar, bim, bam, bum
Drage čitateljice i čitatelji,
“nalazimo se na početku vjerojatno najveće energetske krize koju ova generacija pamti”, upozorio je sredinom mjeseca premijer Andrej Plenković.
Krizu je uzrokovao napad SAD-a i Izraela na Iran i posljedična obustava plovidbe kroz Hormuški tjesnac. Rat je, navodi Međunarodna agencija za energiju (IEA), “uzrokovao dosad neviđen poremećaj na tržištu nafte”. Prijevoz sirove nafte i naftnih derivata tim plovnim putem potonuo je s oko 20 milijuna barela dnevno prije početka rata – na gotovo nulu.
Zatvaranjem tjesnaca najpogođenije su zemlje koje ovise o uvozu iz zemalja Perzijskog zaljeva. Mnoge od njih primorane su provoditi izvanredne mjere za smanjenje potražnje.
Pakistan je tako na dva tjedna zatvorio škole, sveučilištima naložio da prijeđu na onlajn nastavu, javnom sektoru da prijeđe na četverodnevni radni tjedan, a polovici zaposlenih da rade na daljinu. Radno vrijeme u javnom sektoru skraćeno je za jedan dan i na Filipinima. U Vijetnamu kompanije potiču zaposlenike da rade od kuće. Mjanmar je, pak, uveo sustav racionalizacije goriva za privatna vozila. Prema sustavu “par-nepar”, vozila s parnim registarskim oznakama prometuju samo parnim datumima, a ona s neparnim oznakama neparnim danima.
Upravo je sustav “par-nepar” jedna od mjera koju je Jugoslavija uvela u pokušaju da se nosi s nestašicom goriva, odnosno energetskom krizom s kraja 1970-ih i početka 1980-ih. U ovom broju F-zina stoga analiziramo kako starije generacije pamte krizu tih godina i kako se današnje generacije pripremaju za sličan scenarij.
ŠIRA SLIKA
Hormuški tjesnac spaja Perzijski zaljev i Indijski ocean. Kroz njega godišnje prođe otprilike petina svjetske nafte i zemnog plina, mahom namijenjenima azijskim kupcima. Ruta je to kojom do kupaca putuju energenti iz Irana, Iraka, Kuvajta, Saudijske Arabije, Bahreina, Katara te Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Svako ozbiljnije ometanje plovidbe tjesnacem utječe na globalnu ponudu energenata te izaziva rast cijena nafte na svjetskim burzama, što posljedično vodi do rasta ostalih cijena, odnosno inflacije (1, 2). Osim nafte i plina, tom rutom prevozi se i do 30 % globalnog izvoza gnojiva.
Energetske krize rijetko su bez presedana. Arapsko-izraelski sukob traje od 1948. godine do danas. Situacija kojoj sada svjedočimo ima slične korijene i iste aktere kao energetska kriza radi koje je Jugoslavija prije par desetljeća uvela sustav “par-nepar”.
Izrael je 1967. godine u takozvanom Šestodnevnom ratu okupirao Gazu, Sinaj, Golansku visoravan i Zapadnu obalu s istočnim Jeruzalemom. Egipat i Sirija odgovorili su tzv. Jomkipurskim ratom 1973. godine, kojim su pokušali vratiti okupirani teritorij. Na izraelskoj strani bio je SAD, na strani Egipta i Sirije Sovjetski Savez.
Rat je izazvao ogroman šok na međunarodnom tržištu nafte, poznat kao Naftna kriza: arapske zemlje izvoznice uvele su embargo na isporuke prema zemljama koje su podržavale Izrael, a cijene nafte naglo su porasle.
“Posljedica je bila gotovo četverostruko povećanje cijena nafte u samo nekoliko mjeseci”, za BBC je objasnila tadašnje uvjete ekonomistkinja Carol Nakhle, ujedno i izvršna direktorica konzultantske kompanije Crystol Energy, specijalizirane za energetska tržišta.
Sljedeći energetski potres uslijedio je 1979. godine, nakon Iranske revolucije, kada je iranska proizvodnja naglo pala i opet pokrenula rast cijena nafte.
Jugoslavenski “par-nepar”
Posljedicama poremećaja naftnog tržišta 1970-ih godina u Jugoslaviji bavi se povjesničar i profesor na pulskom Filozofskom fakultetu Igor Duda u knjizi “Pronađeno blagostanje: Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih”.
“Imati auto, a nemati goriva gotovo je jednako kao i nemati auto. Ipak, nije svejedno može li se gorivo na benzinskoj crpki kupiti u ograničenoj količini ili ga uopće nema. Hrvatski su potrošači bili u prilici iskusiti obje mogućnosti. Već su se početkom sedamdesetih vozači žalili na poskupljenja benzina, koji je ionako bio među skupljima u Europi. Problem cijene bio je tim veći što poskupljenje benzina nije utjecalo samo na vlasnike automobila, već je uvijek povlačilo lančano povećanje cijena niza proizvoda i usluga.”
Duda pojašnjava da se rast cijena energenata poklopio s dužničkom krizom i padom priljeva stranog novca, što je dodatno ograničilo mogućnost uvoza.
Za razliku od današnje situacije, kada je ključni problem fizički prekid opskrbe, tada je presudan bio i financijski aspekt: Jugoslavija je bila ovisna o uvozu nafte, ali i o vanjskom zaduživanju kojim je financirala potrošnju tijekom sedamdesetih godina. Posljedica su bile nestašice, ne samo goriva, nego i niza drugih proizvoda, kao i postupno uvođenje mjera štednje.
Građani su se suočavali s dugim redovima na benzinskim postajama i povremenim potpunim nestašicama, dok je država intervenirala izravno u svakodnevni život. Uvođenje sustava “par-nepar” bilo je pokušaj da se ograničene količine goriva raspodijele što ravnomjernije i da se spriječi potpuni kolaps opskrbe.
No, kako piše Duda, kriza benzina bila je i simbolički važna: automobil, dotad znak rastućeg standarda i potrošačkog optimizma 1970-ih, postao je pokazatelj njegovih granica. U tom smislu, mjere poput “par-nepar” nisu bile samo tehničko rješenje, nego i vidljiv znak šireg zaokreta – od razdoblja rasta prema razdoblju štednje, inflacije i pada životnog standarda.
“Nestašica će biti riječ čiji će se pravi smisao upoznati na prijelazu desetljeća i početkom osamdesetih. Tadašnja naftna kriza na svjetskoj razini dovela je do ograničenja potrošnje i situacije ‘kap krvi za kap benzina’ čak i u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je geslo Pariškoga sajma automobila 1980. bilo ‘štedimo energiju’. U takvim je okolnostima, dodatno zapletenima unutarnjim gospodarskim prilikama, Skupština SFRJ donijela Zakon o ograničenju upotrebe i kretanja osobnih i drugih motornih vozila.”
Savezno izvršno vijeće SFRJ-a je radi štednje goriva brzinu na autocestama ograničilo na 120, a na ostalim cestama na 80 kilometara na sat. U prvim tjednima od uvođenja ograničenja automobilima s parnim registarskim brojem zabranjena je vožnja utorkom te prve subote i nedjelje u mjesecu, a onima s neparnim brojem četvrtkom te treće subote i nedjelje u mjesecu, piše Duda. Nakon nekoliko mjeseci uvedeno je stalno pravilo da parnim datumima ne smiju voziti automobili s parnim registracijama i obrnuto.
“Kritičari su odmah primijetili nepravednost i nedovoljnu učinkovitost ovakvih mjera, poznatih i u razvijenijim zemljama. Naime, manje imućni imali su samo jedan auto i tako ostali ograničeni u njegovu korištenju, dok su bolje stojeći imali dva auta, po mogućnosti jedan s parnim, drugi s neparnim registracijskim brojem, pa su se mogli voziti neovisno o mjerama savezne vlade. Mnogi su kupili kakav-takav rabljeni automobil, vrlo često fiću, kao drugo vozilo u kućanstvu kako bi na izbor imali parni i neparni broj na pločici i kako pri vožnji ne bi previše trebali razmišljati o kalendaru”, navodi Duda u knjizi.
Hrvatska “na braniku građana i gospodarstva”
Danas se Hrvatska suočava s pritiskom na opskrbu energentima, no u drugačijem okruženju i s drugačijim instrumentima za ublažavanje krize.
Vlada premijera Plenkovića predstavila je paket mjera za ublažavanje udarca energetske krize: poticaje za rad od kuće i fleksibilno radno vrijeme u javnom sektoru, ograničenja cijena goriva i plina za kućanstva i poduzeća, te financijsku podršku građanima s nižim primanjima. Usto, planira se ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije i učinkovitijih distribucijskih mreža, s ciljem smanjenja ovisnosti o uvozu iz nestabilnih regija.
“Hrvatska Vlada je, kao i uvijek, na braniku građana i gospodarstva. Imamo jako puno iskustva i zato smo reagirali munjevito”, izjavio je Plenković te dodao da će u iduća dva tjedna, koliko su trenutačne mjere na snazi, pratiti razvoj situacije i, prema potrebi, odlučiti o eventualnim novim mjerama. Vladini potezi u skladu su s preporučenim mjerama Međunarodne agencije za energiju.
Iako fizičkih nestašica goriva zasad nema, cijene energenata mogu ostati visoke i do nekoliko mjeseci nakon prekida neposredne krize. Povijest (a i sadašnjost) pokazuju da se šokovi na naftnom tržištu brzo prenose na širu ekonomiju i svakodnevni život – od troškova prijevoza i grijanja do cijena potrošačke košarice – stoga se planiranje i štednja smatraju ključnim za ublažavanje posljedica.
Hrvatska se, poput ostatka svijeta, nalazi pred izazovom balansiranja kratkoročnih mjera i dugoročne energetske strategije. Pitanje nije samo hoće li i kad kriza završiti, nego kako će se društvo i gospodarstvo prilagoditi dugoročnoj nestabilnosti opskrbe.
PRIČE MJESECA
Gabrijela Galić
Gabrijela Galić
Anja Vladisavljević
Prijavite se na Faktualno, novi Faktografov newsletter – tjedni vodič kroz provjerene informacije i aktualne teme!
KLIMATSKE PRIČE MJESECA
Petar Vidov
Ivana Živković
Pratite i naš serijal Serija slučajeva – priče koje objašnjavaju svijet!
Petar Vidov
Sve brojeve F-zina možete pronaći ovdje. Ako vam F-zin slijeće u Gmail te završava u Promotions, Social ili Spam, povucite ga u Primary inboks i kliknite “Da” na pitanje želite li da stiže u Primary.
Member discussion