F-zin #50: Newsletter o newsletteru
Drage čitateljice i čitatelji,
koliko često razgovor započinjete nekom od inačica pitanja “šta ima”?
Iza tog jednostavnog pitanja stoji ono što oduvijek pokreće novinarstvo: znatiželja, želja za znanjem, potreba za informacijom, za uvidom u svijet koji nas okružuje.
Potreba za novostima, za vijestima, starija je od novina i tiska. O tome piše Andrew Pettegree u knjizi "Izum vijesti: kako je svijet spoznao sebe" (The invention of news: how the world came to know about itself). Pettegree, povjesničar i profesor na škotskom sveučilištu St Andrews, nudi detaljnu sliku kako su vijesti nastajale, širile se i stekle vjerodostojnost u Europi od 15. do 19. stoljeća.
Ovaj okrugli broj newslettera posvećen je upravo – newsletteru. Kada je ova forma nastala? Kako se mijenjala kroz povijest? I koju je ulogu imala u oblikovanju novinarstva kakvo poznajemo danas?
U povijesnom pregledu ostajemo u Europi – ne zato što ostatak svijeta nije imao što za napisati, već zato što je upravo ovdje razvoj newslettera najtemeljitije dokumentiran. Pettegree se u svojoj knjizi fokusira na europski prostor, koji je u razdoblju od 15. do početka 19. stoljeća bio središte razvoja tiskarstva, širenja pisanih vijesti i nastanka prvih sustavnih oblika informiranja – temelja suvremenog novinarstva.
ŠIRA SLIKA
Da bismo razumjeli kako je sve počelo, vraćamo se u vrijeme kada su vijesti postojale bez novina – pisale su se rukom, prenosile glasnicima i bile dostupne samo rijetkima, odnosno povlaštenima.
Tu priču – i tada i sada – povezuje ista temeljna potreba: pristup provjerenim informacijama, pouzdanim izvorima i autorima kojima se može vjerovati.
Prije tiska: Vijesti pisane rukom, za privilegirane
Jedan od najranijih oblika ovog formata pronalazimo u antičkom Rimu, pod nazivom Acta Diurna. Vijesti o političkim odlukama, sudskim procesima i javnim događanjima tada su se svakodnevno urezivale na metalne ili kamene ploče i izlagale na javnim mjestima poput foruma. Iako je riječ o obliku službenog izvještavanja koji je nastajao pod okriljem vlasti, Acta Diurna predstavljala je prvi sustavni pokušaj informiranja građana – svojevrsnu "oglasnu ploču" Rimskog carstva.
Tijekom srednjeg vijeka vijesti su se povukle iz javne domene, ali nisu iščezle. Kružile su privatnim kanalima, prenosile se usmeno ili u obliku rukom pisanih poruka, često anonimnih. Takve informacije bile su dostupne samo onima koji su ih mogli platiti.
Ovi rani oblici newslettera bili su osobito rašireni u Italiji, poznati kao avvisi: vijesti su se, navodi Pettegree, prepisivale i prodavale pretplatnicima, među kojima su bili trgovci, diplomati, pripadnici crkvenih krugova i vladari europskih zemalja. Pokrivali su teme poput rata, diplomacije i trgovine. Nerijetko su bili subjektivni, katkad i kontradiktorni, ali su se unatoč tome prodavali. Vijest tada nije bila javno dobro, nego roba – i to skupa.
Unatoč popularnosti, avvisi su često bili nepouzdani. Pettegree to ovako opisuje:
Čak i kada su vijesti postale sve brojnije u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću, problem utvrđivanja vjerodostojnosti izvještaja ostao je izrazito prisutan. Tržište vijesti, koje je već u petnaestom stoljeću izraslo u pravo tržište, vrvjelo je proturječnim izvještajima, nekim nevjerojatnima, drugim previše uvjerljivima: životi, bogatstvo, pa čak i sudbina kraljevstava mogli su ovisiti o tome hoće li se postupiti na temelju ispravnih informacija.
U Njemačkoj su te rukom pisane preteče newslettera bile poznate kao zeitungen, a slični formati javljali su se i u Španjolskoj, Nizozemskoj i Francuskoj. U svim tim zemljama vijesti su se prenosile u zatvorenim krugovima – diplomatskim, trgovačkim i političkim – kroz redovite i često skupo naplaćivane biltene. Cilj je bio isti: informirati elitu brzo, ekskluzivno i bez šire javnosti.
U europskim državama ranog novog vijeka vijesti su bile neodvojive od političke moći. One nisu samo bilježile događaje, oblikovale su ih. Bile su sredstvo kontrole narativa: način na koji vlasti upravljaju dojmom stvarnosti i onime što će ostati zapamćeno. Lokalni kroničari, gradski glasnici i svećenici služili su kao rani urednici; odlučivali su što vrijedi prenijeti, a što treba prešutjeti, piše Pettegree.
S porastom važnosti informacija, javlja se i potreba za njihovim sustavnim i pouzdanim prikupljanjem. Jedan od prvih koji su to prepoznali bio je Jakob Fugger, bankar i trgovac iz njemačkog Augsburga.
Krajem 15. stoljeća izgradio je vlastitu mrežu dopisnika koji su mu iz gradova poput Rima, Beča i Venecije redovito slali rukom pisane izvještaje. Ovi privatni bilteni sadržavali su informacije ključne za poslovne i političke odluke obitelji Fugger. Dok su se drugi oslanjali na glasine, Fugger je plaćao za činjenice.
Tisak mijenja sve
Gutenbergova modifikacija tiskarskog stroja sredinom 15. stoljeća, zajedno s padom cijene papira, označili su prijelomni trenutak: vijesti su napokon počele izlaziti iz zatvorenih krugova elite i ulaziti u javnu sferu.
Prvi tiskani materijali bili su uglavnom knjige i vjerski tekstovi, ali već krajem 15. i početkom 16. stoljeća pojavljuju se letci, pamfleti i newsletteri. Bavili su se ratovima, svjetskim čudima, skandalima i političkim napetostima… Temama koje su budile pažnju šire publike. Tržište vijesti postalo je živo i vrlo profitabilno.
Prvom kontinuiranom tiskanom publikacijom nalik na newsletter smatra se "Relation aller Fürnemmen und gedenckwürdigen Historien" (ili samo "Relation"), koju je 1605. u Strasbourgu pokrenuo tiskar Johann Carolus. Iako je izgledom više podsjećala na periodični bilten nego na današnje novine, upravo se "Relation" često navodi kao početak modernog novinarstva.
Tijekom 17. i 18. stoljeća, s jačanjem tiskanih medija, pojavljuju se prve pretplatničke usluge za newslettere. Riječ je o biltenima koji su donosili informacije iz diplomacije, trgovine i politike, namijenjene obrazovanoj eliti i profesionalnim krugovima. Takvi modeli izravnog financiranja informacija utrli su put suvremenim izdavačkim sustavima.
Širenje tiskanih vijesti stvorilo je pritisak na izdavače da osiguraju pouzdane izvore, urednički nadzor i dosljednost. Rano novinarstvo suočavalo se s ozbiljnim izazovima – od cenzure do političkih manipulacija – no upravo tada počinju nicati prvi obrisi profesionalne etike i uredničke odgovornosti.
S razvojem radija i televizije u 20. stoljeću, newsletteri gube monopol nad širenjem informacija, ali ostaju ključan alat za komunikaciju sa specifičnim publikama. Njihov oblik se mijenja, no svrha ostaje ista: izravna, ciljano usmjerena informacija.
Newsletter u 20. stoljeću
Tijekom 20. stoljeća newsletteri se sve češće koriste unutar organizacija, kao alat za internu komunikaciju. Kompanije, udruge i institucije objavljuju biltene koji zaposlenima i članovima prenose vijesti o rezultatima rada, promjenama unutar sustava, edukacijama i slično.
U tom se razdoblju javljaju i fanzini; nezavisne publikacije koje okupljaju entuzijaste supkultura poput glazbe, stripa ili politike. Osim povezivanja zajednica, fanzini su omogućavali izražavanje stavova bez posredovanja velikih izdavačkih sustava. Jedan od poznatijih primjera bio je “The Week”, koji je 1933. pokrenuo novinar britanskog The Timesa, Claude Cockburn (1, 2). Njegovi izvještaji o Španjolskom građanskom ratu i britanskim simpatizerima nacizma ostavili su snažan trag.
Tijekom 1990-ih, s pojavom interneta i emaila, newsletteri se sele iz tiskanih formata u digitalni prostor. Postaju tehnički pristupačni, jeftini za izradu i brzi za distribuciju. Nastaju prve mailing liste, a organizacije i mediji koriste email newslettere za izravnu komunikaciju s publikom. Digitalni formati omogućuju personalizaciju i brzu povratnu informaciju, čime se potiče veći angažman čitatelja.
Istovremeno se razvijaju alati za upravljanje pretplatničkim bazama, segmentaciju publike i praćenje ponašanja čitatelja – poput otvaranja emaila i klikova. Newsletter postaje važan instrument ne samo za informiranje, već i za strateško komuniciranje i marketing.
Renesansa newslettera u 2010-ima
Iako digitalni newsletteri postoje još od 1990-ih, platforme poput Substacka (pokrenutog 2017.) otvorile su novo poglavlje. Omogućile su novinarima i novinarkama, piscima i drugim autoricama da izravno objavljuju sadržaj, grade čitateljsku bazu i monetiziraju svoj rad, bez posredovanja uredništava ili medijskih kuća.
Newsletteri objavljeni na takvim platformama više se nisu oslanjali na masovni doseg, već na kvalitetan sadržaj i povezivanje s nišnim zajednicama. Nezavisni autori i autorice mogli su putem pretplata i donacija izravno zarađivati od svog rada, gradeći dugoročne i osobnije odnose s čitateljstvom.
Newsletter kao prostor povjerenja
Danas je newsletter izravni, personalizirani kanal koji povezuje naslijeđe antičkih i rukom pisanih vijesti s tehnologijama 21. stoljeća.
Newsletter omogućava izravnu vezu između autora i čitateljstva; vezu koja je u suvremenom novinarstvu često izgubljena pod algoritamskim slojevima. To je prostor povjerenja, kontinuiteta i otvorenosti, ali i forma koja još uvijek dopušta ono što je sve rjeđe: dublje analize, duže formate i nužni kontekst.
Newsletter je napravio puni krug – od elitnog pisma do personaliziranog digitalnog biltena. Danas predstavlja povratak intimi i izravnoj komunikaciji. U vremenu algoritamske nepredvidivosti i sve prisutnijih dezinformacija, publika sve češće traže kurirane, provjerene izvore i imena kojima vjeruju. Upravo tu newsletter pronalazi svoju suvremenu važnost – kao prostor gdje kvaliteta ima prednost nad kvantitetom, a točnost nad brzinom.
PRIČE MJESECA
Političko okruženje je sada takvo da možemo reagirati. Zahvalni smo premijeru Plenkoviću na jasnom stavu o pjesmi 'Čavoglave', predsjedniku Sabora Jandrokoviću što je odao počast stradalnicima Golog otoka i potpredsjedniku Vlade što je isto učinio nad jamom Jazovka.
Ovo je ratni veteran Željko Šižgorić odgovorio na novinarsko pitanje zašto im je trebalo 13 godina održavanja šibenskog festivala "FALIŠ" da se pobune protiv njegovog održavanja.
Prosvjed u Šibeniku slijedi nakon što je zbog prosvjeda dijela branitelja iz Benkovca otkazan kulturni festival "Nosi se". "Političko okruženje" sada je takvo da onemogućuje obavljanje novinarskog posla. Podsjetimo, naša novinarka Melita Vrsaljko napadnuta je jer je snimala prosvjed u Benkovcu. Ovo je treći put da je radeći novinarski posao fizički napadnuta u svojoj lokalnoj sredini, a prije godinu dana zbog novinarskog zadatka napadnuta je u svom domu.
Sanja Despot
andrej
Ivan Nekić
KLIMATSKE PRIČE
Petar Vidov
Petar Vidov
Maja Grbić
REGIONALNE PRIČE
SEE Check
Pomoću Gongove platforma Parlametar analizirajte glasanja i zastupnička pitanja. Registrirajte se za Parlametar bilten i jednom tjedno u vašem inboxu bit će podaci o radu Sabora.
Sve brojeve F-zina možete pronaći ovdje. Ako vam F-zin slijeće u Gmail te završava u Promotions, Social ili Spam, povucite ga u Primary inboks i kliknite “Da” na pitanje želite li da stiže u Primary.
Member discussion